O lavandi
POVIJESNI ZNAČAJ
Lavanda, grmolika mediteranska biljka stigla s grčkih otoka, nosi sa sobom povijest dugu 2500 godina. U to vrijeme otkriveno je i imenovano tridesetak vrsta i dvjestotinjak podvrsta i sorata lavande. Pridavala su joj se razna svojstva i čovjek ju je upotrebljavao u razne svrhe. Legenda kaže da je upravo lavandina vodica pomogla egipatskoj kraljici Kleopatri da zavede rimskog imperatora Cezara. A neke je, poput francuskog kralja Charlesa IV., koji je uvijek sa sobom na putovanja nosio jastuke punjene lavandinim cvijetom, blago uspavljivala.Već više od 2000 tisuća godina lavanda ukrašava mnoge vrtove svijeta. Od rimskih vremena do danas lavanda je donijela razna bogatstva; od cvijeta i parfema do poznatih ljekovitih svojstava i aromaterapije. Pretpostavlja se da je riječ lavanda izvedenica od latinske riječi lavare koja znači: prati, budući da su Rimljani imali naviku svoje kupke obogaćivati lavandom. Trošili su mnogo novca na ritualne obrede sa lavandom, te losione od lavande u javnim kupeljima. Također su koristili sušenu lavandu kod religijskih obreda, te kod poroda djece. I stari Grci su mnogo poštivali lavandu, no više su je koristili u medicinske svrhe. Grčki liječnik i botaničar Dioscorides uvidio je i njezine prednosti kao laksativa i stimulansa kod problema s disanjem.U srednjem vijeku su redovnici bili ti koji su imali i čuvali znanje o biljnoj medicini. Mnogi samostani tog doba su uzgajali razne ljekovite biljke, među kojima i lavandu. Lavanda je tako oduvijek bila važna za biljnu medicinu. Služila je u ublažavanju mnogih bolesti, tako da su mnoge njene prednosti dokazane i u modernim znanstvenim testiranjima.Lavanda je tijekom londonske kuge u 18. stoljeću korištena kao zaštita od infekcije tako da su je ljudi stavljali na nos i na taj način disali. Lavandino ulje je široko bilo u upotrebi tijekom oba svjetska rata u 20. st. U nedostatku ostalih lijekova i opreme ona je korištena u previjanju rana da spriječi infekcije, i za ublažavanje boli.
MORFOLOGIJA
Rod lavande ima oko 48 vrsta od čega su tri ekonomski važne i to: prava, širokoslisna i hibridna lavanda. Prava lavanda je višegodišnji poluloptasti grm a može živjeti i do 30 godina. Korjen je dobro razvijen, drvenast, razgranat, a u tlo prodire 3-4 m. Stabljika je kratka, uspravna, razgranata, drvenasta, prekrivena plutom smeđe boje. Visina prave lavande je 40-60 cm, a cvjetne grane su jednostavne, dužine 20-40 cm. Listovi su uski, nasuprotni, cjelovita ruba, sivozelenkasti, na naličju dlakavi, drugi 3-5 cm a široki od 0,2-0,5 cm. Cvjetovi su zigomorfni, s laticama plave do ljubičaste boje. Plod je kalavac sa 4 plodića od kojih su dva dobro razvijena. Plodić(sjeme) je dug 1,8-2,2 mm, jajast, tamne boje i sjajan. Lavanda živi 20-30 godina. Sjeme prave lavande dugo niče, a zadržava klijavost 3-5 godina. Klijanac raste sporo iako se već u prvoj vegetacijskoj godini formira cvijet.
EKOLOŠKI UVJETI UZGOJA
Vrlo važna stvar koju moramo znati prije podizanja nasada da lavanda ne podnosi velike količine vode tj. ona je kserofitna biljka. Zemljište koje je teško (glinasta struktura), pod vodom u jednom dijelu godine, nije pogodno da se koristi za podizanje nasada lavande. Grmovi koji su pod utjecajem vlage skloni su oboljevanju, stagniranju rasta, te se nakon nekog vremena suše. Pojava bolesti je vrlo česta na mokrim parcelama što samo pogoršava situaciju u nasadu. Lavanda treba vodu samo prilikom sadnje kako bi se biljka ukorijenila. Parcele za podizanje nasada trebaju biti osunčane (količina sunca utječe na postotak ulja) i ocjedite. Za sintezu eteričnog ulja trebaju joj visoke temperature tijekom cijele vegetacije. Za rast i razvoj treba svijetlo i ne podnosi zasjenjivanje. Tijekom kriptovegetacije nadzemni dijelovi biljke izdrže niske temperature od -10 do -20 stupnjeva. Naprijed navedeno upućuje nas da svakako prije podizanja nasada treba napraviti analiza tla, gdje će se dobiti podaci o pH zemljišta, te količini hranjiva u tlu. Temeljem tih podataka potrebno je napraviti mjere poboljšavanja tla ili pronaći bolju parcelu.
TEHNIKA UZGOJA
a) Plodored. Lavanda na istoj površini ostaje 25-30 godina tako da se ne uzgaja u plodoredu. Pogodni su joj oni predusjevi iza koje tlo ostaje nezakorovljeno.
b) Priprema tla. Kao i kod svakog dugogodišnjeg nasada, prije nego počnemo podizati nasad, vrlo je važno kvalitetno pripremiti tlo. Lavanda je biljka koja raste i na lošim tlima, ali samim povećanje kvalitete tla raste i njen prinos. Obrada tla započinje dubokim jesenskim oranjem na kojih 40 cm dubine, kako bi zemlja izmrzla tijekom niskih temperatura. U proljeće slijedi frezanje kako bi se stvorio ravni mrvičasti sloj zemlje, pogodan za sadnju. Neposredno prije frezanja ide gnojidba. Ako se ide na ekološki uzgoj treba se paziti da se koriste gnojiva prihvatljiva u ekološkoj proizvodnji.Mudar potez je ako godinu dana ranije zasijemo Faceliju, biljku koja odlično prorahljuje tlo, kvalitetna je zelena gnojidba, a ako je zaoremo onemogućava razmnožavanje korova.
c) Sjetva/Sadnja. Postoje dva termina za sadnju: proljetni (svibanj) i jesenski (rujan). Proljetni se preporuča kao kvalitetnijikako bi se biljka kvalitetno primila i napredovala do prve zime. U svibnju zna već ponekad biti jako vruće pa je sadnice potrbno dodatno zalijevati, kako bi se što bolje primile. To je jedini trenutak kada lavanda ovisi o vodi. Sadnja u jesen ima taj nedostatak nedostatak što biljka ima kraće vrijeme za zimsku pripremu, pa je postotak biljaka koje će se neće primiti veći nego kod sadnje u proljeće. Normalno da to ovisi od godine do godine, kao i o položajima na kojima podižemo nasade. Izbor vremena sadnje ovisi o uvjetima koje svaki poljoprivrednik može ostvariti. Praksa je pokazala da se sadnice se sada minimalni razmak 50 cm unutar reda, te 2 metra od reda do reda. Iako tako rjeđi sklop daje manji prinos po jedinici površine, biljke su kvalitetnije jer ne dolazi do gušenja nasada i preklapanja cvjetova.Takav razmak idealna je priprema i za korištenje mehanizacije. Radi lakšeg održavanja nasada lavanda se može saditi i na mulch foliju.
d) Njega usjeva. U novom zasadu, u prvoj godini uzgoja, krajem svibnja ili početkom lipnja, mlade biljke se šišaju ili kose na 8—10 cm od tla. Svakim rezom biljku se tjera na tjeranje novih bočnih izdanaka, što na kraju uzrokuje stvaranje gustog grma. Ovo će utjecati na bolje bokorenje, i do jeseni će se formirati gusti, dobro razgranati grmovi. U drugoj godini ovo šišanje treba ponoviti na visini 15—18 cm. Biljke se mogu šišati mašinom za berbu cvijeta lavande, leđnim flaksericama ili uređajima za šišanje živice. U narednim godinama nema potrebe za ovakvim šišanjem, jer poslije stručno obavljene berbe cvijeta, ujedno se formira i bokor u željenom obliku. Bitno je znati da se sve sadnice ne primaju uvijek na polju nakon sadnje. Razlozi su različiti od loših sadnica (bolesne ili nedovoljno razvijene), loših klimatskih uvjeta uoči sadnje, loše pripremljenog zemljišta i sl. Prazna mjesta u redovima popunjuju se dobro razvijenim sadnicama u jesen prve godine. Iskustvo je pokazalo da je popuna kod nasada starih 3—4 godine samo rijetko uspijevala, stoga popunjavanje treba obaviti dok su biljke u fazi formiranja grmova.Vrlo važno za napomenuti je da lavandu moramo u prvim godinama nasada redovito okopavati i/ili pljeviti - najmanje 2-3 pljevljenja godišnje, što ovisi o količini oborina. Nakon 2-3 godine, kada grmovi postignu svoju punu veličinu, korovi više ne utječu na razvoj biljke. Međuredni prostori mogu se zatravniti te je tom slučaju potrebno je redovito kositi rotacijskim kosilicama. Na parcelama gdje nemamo namjeru košenja, koristi se mehaničko obrađivanje (frezanje). Pozitivna strana zatravljivanja je lakši ulazak u nasad, dok su negativne strane veći rad po jedinici površine te vaća mogučnost razvoja miševa i voluharica u nasadu. Pozitivna strana mehaničke obrade kod suzbijanja korova je manji rad po jedinici površine i prozračivanje tla, dok su negativne erozija tla putem oborina i vjetra, te teži prolaz kroz nasad uslijed vlažnog tla (blato).
e) Žetva / Berba / Košnja. Kažu da je najbolji pokazatelj početka berbe cvijeta (za proizvodnju ulja) je kada prestane let pčela oko cvijetova lavande. To znači da su se cvijetovi zatvorili i da je vrijeme cvatnje završilo. Vrlo bitan podatak za pridržavati se je taj, da nekoliko dana prije same berbe ne pada kiša. Kiša uzrokuje nakupljanje vlage u biljci, što ima za posljedicu lošiju kvalitetu ulja. Što je više sunca, to je veći postotak ulja u biljci, te je ulje kvalitetnije po sastavu. Visina reza je u području početka rasta duge cvjetne stapke ispod prvih listova). Odrezani cvijet je dužine prosječno kod prave lavande (lavandula anqustifolia) oko 30 cm.Cvijet nakon što se ubere, ne smije dugo stajati, jer dolazi do ishlapljivanja dijela eteričnog ulja iz biljke. Ubrani cvijet nije dobro držati u plastičnim materijalima ili u velikim hrpama jer se kroz duži vremenski period biljke mogu "upaliti" što također može narušiti kvalitetu ulja.Prava lavanda (lavandula anqustifolia) ulazi u cvatnju početkom mjeseca lipnja, a vrijeme berbe suhog cvijeta za ulje je krajem mjeseca lipnja. Drugi cvat se može očekivati krjem kolovoza, ali tada cvatnja iznosi oko 15-20% prve cvatnje. Berba je moguća na dva načina:
RUČNA BERBA - za ručnu berbu potrebno je imati oštri srp te vreću u koju se stavlja lavanda. Snopovi se ručno hvataju rukom te sjeku ispod prvih listova na cvjetnoj stapki.
STROJNA BERBA - Postoje moderni berači za traktore koji ošišani cvijet baca u usipni koš, koji se kad je napunjen isipava u traktorsku prikolicu, te mali ručni strojevi kojeg obnašaju dvije osobe. Princip rada je da se stroj gura iznad reda lavande u cvijetu, gdje strižna kosa reže cvijet i pomoću struje zraka ga upuhuje u vreću na kraju stroja. Način berbe svakako ovisi o veličine nasada tako da se ručna berba I mali ručni strojevi koriste na manjim plantažama, dok se traktori sa nastavcima koriste na plantažama većim od 30 ha.
PRERADA
Cvijet nakon berbe može se koristiti ili za proizvodnju ulja.ili za suhe pušleke (stručke) odnosno cvijet u rinfuzi. Sušenje cvijetova u pušlekima preporučava se u hladu radi očuvanja boje i mirisa. Vješanjem pušleka na žice ili razne druge konstrukcije, cvjetovi se suše na zraku, koji struji oko njih. Ovdje treba pripraziti da pušleki nisu predebeli, jer može doći do pojave pljesni u njihovoj sredini. Sama plijesan negativno će utjecati na kvalitetu cvijeta (lošiji miris i boja), a takvi cvjetovi pogotovo se ne smiju koristiti u kulinarstvu.Svježe ubrani cvijet treba se što prije prevesti u pogon za destilaciju, kako gubitak ulja uslijed ishlapljivanja ne bi bio prevelik. Važno je planirati tempo berbe prema mogućnosti destilacije (zapremnina kotla i vrijeme destilacije jedne šarže). Destilacija je proces u kojem se pomoću vodene pare izdvaja ulje iz cvijeta, te se zatim ta mješavina pare i ulja hladi. Tako ohlađenu mješavinu vode i ulja na kraju razdvajamo pomoću dekantera (ulje je lakše te pliva na vodi). Voda koja ostaje naziva se hidrolat i ona u sebi još uvijek ima dio zaostalog ulja. Ulje pohranjujemo u posudama te ga sklanjamo u skladište. Kod destilacije (destilacija vodenom parom) moramo voditi računa o nekoliko bitnih detalja, kako bi dobiveno ulje bilo što bolje kvalitete. Voda koja se koristi u parogeneratoru za dobivanje pare, treba biti mekana, što znači da bude sa što manjim postotkom otopljenih mineralnih tvari. Danas na tržištu postoje razni filteri za omekšavanje vode, koji se postavljaju ispred generatora pare. Također važno je da para ne smije biti pregrijana, a tlak unutar kotla ne bi smio prelaziti 0,5-0,8 bara. Na kraju para i ulje se moraju kondenzirati u kondenzatoru pomoću hladne vode, tako da na izlazu iz kondenzatora izlazi prohladna mješavina (25-30 °C). Volumen kotla u destilatoru je bitni element na kojeg moramo računati. Volumen kotla diktirati će brzinu prerade ali i berbe. Otprilike, zapremnina kotla od 700 litara može zaprimiti oko 100 kg sviježe ubranog cvijeta. Ako je cvijet strojno usitnjen, onda ga se može staviti još i više po jednom kotlu. Nakon započinjanja puštanja pare u kotao, poslije 20 minuta počinje curiti prvo ulje. Destilacija traje oko 1-1,5 sat, nakon čega se proces prekida. Iz kotla se izbacuje slama, te se ponovno puni sa novo ubranim cvijetom. Oko 30 minuta je potrebno da se kotao isprazni, ponovno napuni, te da se pokrene novi proces destilacije. Skladištenje je bitni element koji utječe na kvalitetu ulja. Samo ulje treba biti pohranjeno u kvalitetnim staklenim posudama, koje trebaju biti tamne boje. Čep mora dobro brtviti kako ne bi zrak ulazio u posudu. Bitno je paziti da prilikom punjenja, ulje točimo što više prema grlu boce, kako bi u samoj boci ostalo što manje zraka. Kisik iz zraka utječe na ulje, te dolazi do oksidacije određenih spojeva ulja, čime se mijenja.